Audio instalacija Hard Rain Ivane Pegan Baće atmosferična je kompozicija koja, uzevši naslov i ulomke balade A Hard Raina-Gonna Fall Boba Dylana, kontemplira uzrok i posljedicu procesa življenja te nemogućnosti povratka na počela prošlih akcija. Dok Dylanovu pjesmu karakteriziraju monumentalne alegorijske i biblijske slike u stilu francuskog simbolizma, Pegan Baće stvara mnogo intimniji i melankoličniji svijet u koji putem gotovo dnevničkih isječaka bez konteksta uvodi promatrača. Odgovarajući lirskoj strukturi Dylanove balade, koja počiva na principu pitanje – odgovor, Pegan Baće na postavljena pitanja odgovara dramaturškim ulomcima u čijoj pozadini ječi zveket nedefiniranih predmeta, govora bestjelesnih ljudi, koji nepozvani upadaju u zvučni kadar kroz žamor cvrčaka presječen lavežom psa i muklim zvucima, svaki odlomak zatvarajući originalnim refrenom balade. U tom formatu njezini odgovori pričaju priču o životnim trenutcima, definirajućim i onima u prolazu u kojima su protagonisti nejasni likovi, žena koja je dijete, žena koja je majka, žena koja je žena, te muške i dječje figure, iščezli ljubimci, osobe koje su nedefinirane u svojem cjelovitom postojanju, ali u čiju je duboku ljudsku intimu predstavljen izravan uvid. Slušatelj utopljen u pitanja koja odzvanjaju u eteru i epizode koje propituju ljudska stanja, s jedne se strane doimaju kao gotovo radiofonijski format, u kojem slušatelj kao da mijenja frekvencije uređaja ne bi li našao odgovor, onu pravu postaju na kojoj će se zadržati, ali se kontinuirano vraća na postaju koja projicira himnu pitanja. S druge strane, on je svjedok odsječka u vremenu, dnevničkog zapisa i osobnog trenutka ljudi koje ne poznaje, ali koji su mu predstavljeni ogoljeni. Gdje si bio? Što si vidio? Čuo? Koja si susreo? A što ćeš sada? 

I dok Dylanov original lamentira destruktivne učinke ljudske aktivnosti na čovječanstvo i svijet kojeg nastanjujemo, Pegan Baće dramaturškim formatom promišlja ono što se dogodilo i ono što se moglo dogoditi, bez razrješenja i zaključaka, izuzev posljednjeg: „Koga smo ubili, ubili smo. Ko nas je ubio, ubio nas je“, prošlost koja je protekla kroz prste i strijela vremena nesmiljeno hita tek u jednom smjeru.

autorica: Ivana Pegan Baće
izložba: Hard Rain
fotografije: Valerija Djanješić 
tekst: Marija Kamber
30. listopada 2020.

Ivana Pegan Baće diplomirala je 1996. na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svom radu koristi jezik, pismo, govor i glas izražavajući se u medijima umjetničke knjige, poetskih objekata te audio i video radova. Kako kroz dnevničke zapise, fragmentarne tekstove, poeziju, kratke priče i gramatičke pitalice tako i kroz vizualne i zvučne radove ( spoken word ) vlastitim glasom ispituje načine na koje se subjekt konstituira, usredotočujući se na emocionalni, mentalni i glasovni potencijal prekoračivanja društvenih konvencija i ustaljenih granica. Članica je HZSU, HDLUDU i ARL. Od 1998. živi i radi u Dubrovniku. Od 2014. voditeljica je Galerije Flora Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik.

hr