Što je čovjek, a što odumiranja? Koja je granica novog čovjeka s ili od tehnologije? Hoće li je biti? – osnovna su to pitanja koja prolaze iz promišljanja kibertizma, tehnološkog napretka i suvremene evolucije. Možda je upravo nedavno zaključavanja i lišavanje fizičkog ukazala na nove načine života, no procesi digitalizacije života desetljećima već mijenjaju našu svakodnevicu. Prije tridesetak godina krenula su jenjavati druženja oko obiteljskih albuma, zatim se promijenila putanja traženja, pristupanja i procesuiranje informacija, a novo tisućljeće dramatično je ponudilo nikada zamislive opcije. Sada, kada su nam osobne povijesti pohranjene po Oblacima, kada svoje pravno postojanje dokazujemo putem par klikova mišom, a s najdražima komuniciramo u real-time slikama odvojenim od prostora, gube se čvrsto definirane strukture privatnog, javnog i političkog.
Iako preispitivanje tehnološkog napretka već lagano ulazi u kliše, u ponavljanje istovjetnih misli i buđenja izlizanih pitanja slobode, zavisnosti i globalizacije, ipak nastaju i stvari vrijedne trenutka pažnje. Audio-vizualna instalacija s karakterom performansa, Life is GREJP, ne pokušava ustvrditi distopijsku odnosno utopijsku budućnost koja nam slijedi. Intimna je to, i scenska, vizualizacija utemeljena u trenutnosti, s tek minimalnim odmakom koji, apstrahirajući misao, utjelovljuje primarne ljudske datosti i potrebe. Razumijevajući kako su nam se životi transformirali, a bez jednostranih pogleda, materijalizira se gubljenje, to jest ispreplitanje dualnosti. U svijetu u kojemu se ionako gubi fiksiranost života i smrt, što za sobom povlači i razlikovanje stvarnosti od privida te stvaraoca i stvorenog, a u kojemu naše postojanje nadživljuje ono tjelesne prirode, opstaje jedino novo rađanje. Dok grejp nosi simbolički karakter trulosti i propadljivosti materijalnog, prostor ogoljenih tijela performera, tako nježno polegnutih, predstavlja svojevrsni inkubator. Svaki sa svojom tehnološkom nadogradnjom implicira spajanje dvaju, donedavno autonomnih tijela kako spolnih, tako i prirodnih, koja su sada neraskidiva. Nanovo kreirani, oni su nov hibridni svijet u kojemu je nemoguće razlučiti slojeve, karakteristike i bítke.

autorica:Dora Brkarić
izložba: Life is GREJP
Fotografije: Valerija Djanješić
Tekst: Mihaela Zajec
10. srpnja 2020.

Dora Brkarić (Pula, 1996.) Završila je studij suvremenog plesa na ADU te jedan semestar studira na UNIARTS sveučilištu u Helsinkiju. Upravo je upisala SNDO (AHK) u Amsterdamu. Doru najviše zanimaju audio vizualne umjetnosti i performans, ali je također posvećena kazalištu i filmu te samom izvođenju. Teme koje ju preokupiraju su nagost, utopija-distopija, smrt, umiranje ali i repeticija, dosada, monotonija, prostori između.
Boris Barukčić je glumac, performer i klaun. Neuspješno je studirao komparativnu književnost na FFZG. Zadnju godinu piše diplomski rad da završi studij glume na ADU u Zagrebu. Čeka stručnu praksu u Utrechtu i glumi u kazalištu, na filmu i pred mikrofonom kao vanjski suradnik za male novce i veliku priliku. Teme koje ga zanimaju su apsurd, glupost i buka.

hr