Gledajući u planine ispresijecane svjetlosnim pjegama i kruženjima tamnih sjena teško je razaznati promatra li se istovremeno kroz točke i crnilo neko rožnato biće koje izvire iz kamenjara i pukotina. Mimikrijom se naziva prirođeno, evolucijom određeno svojstvo zvijeri i bilja za prilagodbu spektru životnih staništa. Biti neprimjetan u travi, na kamenu, u busenu žive i mesnate vegetacije negdje znači biti sposoban živjeti.   
Mimikrijom Marta Tuta postavlja pitanja što je uistinu bitno promatrati i na koji način ljudsko biće doživljava samog sebe kao pojedinca u cjelini u kojoj živi kroz titraje koji nastaju i nestaju, zabilježene na papiru. Zelmbaći, teksture planinskih gorostasa, crni psi i kloroplasti bića su koja se skrivaju, izlaze i ulaze u rasjekline među točkama i crticama u njezinim snolikim crtežima, koji vode od jednog kraja prema drugome u cjelinu i na taj se način povezuju u titranja jednaka onima u svemiru ili na Zemlji. 
Mnogo je situacija koje se odigravaju u stvarnosti i onih koje opstoje u maštovitim sferama, jednako stvarne i jednako snene i sakrivene u tkivima i tkanjima jedne drugih, kao oči koje se skrivaju u krnjim sjenama Velebita, koje promatraju kroz rastere i crne plohe i linija. 

autor: Marta Tuta
izložba: Mimikrija
tekst: Marija Kamber
foto: Domagoj Hmura
25. travnja 2019.

Marta Tuta diplomirala je na odsjeku Likovne kulture Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na odsjeku slikarstvo. Izlagala je na sedam samostalnih izložbi, od kojih valja izdvojiti Ručanja u galeriji PM, Dokumentatori u galeriji VN te Guštarenja u galeriji Rojc, te petnaestak skupnih izložbi u Hrvatskoj i međunarodno. Autorica je nekoliko murala te dviju publikacija, a od 2014. je godine članica HDLU-a.    
stratosfera26@gmail.com

 

hr
en_GB hr