Phantom Pain predstavlja portret Zagreba, koji kroz svoje slojeve otkriva složene infrastrukturne razine i stanje jednog društva, komade kolektivnih lica koja uslijed susreta s mrežištem prirodnih impulsa izvan čovječje kontrole padaju i pretvaraju se u škripanje i šutu pod nogama. Budući da živi u centru grada i prati tijek sanacija posljedica potresa, umjetnica je svjedočila brojnim fragmentima pročeljnih dekoracija rasutim po ulicama, njihovo inače nezamijećeno postojanje najednom teško, transformativno i traumatično. Lice izloženog objekta jedno je od takvih masivnih „en face“ portretnih štukatura koje su završile rasute po cesti i po autima, neke smrvljene, neke pretvorene u prah, ali na kraju s ostalom ciglom, šutom i prašinom određene za rastuće nanose gradskog tkiva zaboravljene na Jakuševcu. 

Umjetnica generalno, ali i osobno iskustvo potresa povezuje sa širom slikom u kontekstu kapitalizma i njegove implicitne bolesti, promatrajući potres u okviru iste ekologije kao i virus. Neminovni nadolazeći ekonomski kolaps jednim će dijelom biti izrod ustaljene i izvitoperene dijalektike takvog poretka, a elementi koji će biti otkriveni unutar šire mreže, gospodarski procesi koji će biti aktivirani, i brazde razotkrivene na infrastrukturnim razinama tek će biti rastvorene i definirane. Potres se tako može promatrati kao kratka fizička manifestacija pražnjenja puno šireg kolapsa društva, koje sa svojim ukupnim kapacitetom više ne podnosi vlastite unutrašnje tenzije i antagonizme. Lice simbolički, ali i doslovno dodijeljeno strahovanjima i nemogućnosti kontrole može se promatrati kao zajednička maska pala uslijed mukle grmljavine iz zemlje, ali i kao nositelj potencije za transformaciju kolektivne retorike u procesu refleksije, krize i obnove.

autorica: Vesna Salamon
izložba: Phantom pain
tekst: Marija Kamber
foto: Valerija Djanješić
12. lipnja 2020.

 

hr
en_GB hr