Svako tijelo je prostor i ono ima svoj prostor; proizvodi sebe u prostoru jednako kao što i proizvodi taj prostor (Lefebvre, 1991), a ipak svjedočimo sve većem nedostatku istog?
Izvedbena potraga za privremenim autonomnim utočištem u kojem bi se ples mogao nastaniti, svjedočila je različitim načinima na koje prostor može nastati. Nestati. Ili u dinamičkoj razmjeni nastajanja i nestajanja proizvesti novi prostor koji više nije ni tu ni tamo. Odabrane autonomne zone su prostori uglavljeni u vječno između, odvojeni od svoje primarne funkcije, oni više ne pozivaju na zadržavanje. Njihova naglašena fragmentarnost, intenzivno raspadanje i dominacija neočekivanih perspektiva, raslojavali su njihove alternativne zakonitosti – izuzeće stabilnosti, izuzeće podrške, izuzeće uporišta. Naznačena izuzeća ono su što dalje putuje s nama iz tih prostora. Dislociranost prostora uvjetovala je mogućnost kretanja unutar njihovih poroznih granica, ali i dovela u pitanje same granice na koje inače pristajemo biti naviknuti – izvodeći prostore, oni su uzvratili otvaranjem novih prostora koji bar na trenutak narušavaju hijerarhijsku vertikalnost. Mjestimično dinamični, mjestimično mnogooblični, oni nude simultanost različitih vrsta prostora u jednom. Umnožavajući se, oni pozivaju da ih promotrimo iz svih kutova, uz našu prisutnost, jednako kao i bez nje, uz priznanje kako ih je nemoguće u potpunosti zahvatiti, vidjeti ili nastaniti. Možda tek iznova posjetiti.

Prostor ni ja
koreografija i izvedba: Koraljka Begović i Nastasja Štefanić
video i montaža: Matija Kralj
zvuk: Nastasja Štefanić
dramaturgija: Nikolina Rafaj
kostimografija: Dalibor Šakić
produkcija: Koraljka Begović
tekst: Nikolina Rafaj
11. i 12. lipnja 2019.

hr
en_GB hr